https://www.facebook.com/pametnomoje/
Tebi sto me snevas
четвртак, 25. јануар 2018.
недеља, 7. јануар 2018.
понедељак, 19. децембар 2016.
четвртак, 29. мај 2014.
Saputnici
Znam: sve se nece na jedan osmeh svesti.
Znam: nece svima jednako biti sunca
Na istoj cesti uvek ce se uplesti
Trag povratnika sa stopama begunca.
Hodace oba u jednom istom smeru,
Tegleci svaki svoju drukciju veru.
Pa i mi tako, jedan uz drugog, nemo,
Po istoj cesti teglimo zivote i dane.
I uporedo, rame uz rame, idemo.
I lagacemo kako se razumemo,
Sve dok na kraju ne stignemo
Tim istim pravcem na dve suprotne strane.
Znam: nece svima jednako biti sunca
Na istoj cesti uvek ce se uplesti
Trag povratnika sa stopama begunca.
Hodace oba u jednom istom smeru,
Tegleci svaki svoju drukciju veru.
Pa i mi tako, jedan uz drugog, nemo,
Po istoj cesti teglimo zivote i dane.
I uporedo, rame uz rame, idemo.
I lagacemo kako se razumemo,
Sve dok na kraju ne stignemo
Tim istim pravcem na dve suprotne strane.
субота, 6. јул 2013.
krila
Ponekad moras da skocis sa mosta i da tek u padu dobijes krila…
Jutro koje je doslo posle.
Pijem kafu i pomalo me jos muci temperatura, ona unutrasnja borba mene same, sta je to sto sam dozvolila, sta je to sto sam pustila, sta je to cemu sam se prepustila, a sta je to sto jasno vidim, ali se pravim da ne vidim. Uvek ima i toga i jako smo svesni do kraja svega, samo okrecemo naglo glavu i koracamo kao da se ne desava, kao da se nije desilo…
Jesam li skocila?!
Izgleda da jesam, samo jos nikome nisam rekla.
Mozda i ne treba reci.
Shvatice sami, kad tad.
Ili kada njima bude od znacaja.
уторак, 20. децембар 2011.
Пријавите се на:
Постови (Atom)